Najraspjevaniji televizijski show “Do posljednjeg zbora” u kojem stotine pjevača amatera svim srcem ori u ritmičnosti dobrog raspoloženja, večeras se premijerno predstavlja s novih pet od ukupno 15 zborova koji su ušli u natjecanje. Tisuće gledatelja koje su lani pratile glazbeno reality nadmetanje domaće inačice BBC-jeva formata, subotom opet dolaze na svoje. A s drugom sezonom vraća se i tročlani žiri koji čine Sanja Doležal i maestro Vladimir Kranjčević kojima se umjesto Krešimira Dolenčića pridružio Dražen Siriščević.
Veselje pronašla u radu
– Iznenađena sam koliko se izvanrednih zborova opet prijavilo na audiciju, veselim se zajedno s njima i uživam u njihovoj radosti i pjesmi – srčano je ispričala Sanja Doležal, članica žirija koja je u lanjskoj sezoni zbog obiteljske tragedije prije samog finala u svibnju napustila show. Njezin suprug, glazbenik Nenad Šarić, iznenada je preminuo i za sobom ostavio golemu tugu. Kako vrijeme prolazi, ona ne popušta, a Sanja nije u stanju govoriti o svojem životnom gubitku. Pati tiho. Okrenula se poslu, a show “Do posljednjeg zbora” njezin je povratak u javnost i pred male ekrane pa s puno nježnosti mentorice govori o ovogodišnjim kandidatima.
– Kao poštena članica žirija ne smijem glasno govoriti o svojim favoritima, ali ima nekoliko zborova koji su me oduševili. Neki svojim izvedbama, neki mladošću i veseljem, neki originalnošću... Bit će jako interesantno! – najavila je Sanja. Kolegu Dražena Siriščevića, kaže, poznaje otprije, vrlo ga cijeni i, što je najvažnije, mišljenja im se često podudaraju.
– Dražen je vrhunski glazbeni stručnjak, a maestro Kranjčević je legenda. Neupitni je znalac, erudit i prije svega vrlo duhovit čovjek. Obožavam ga i čast mi je družiti se s njim – priča Sanja i razglabajući o tome tko je od njih stroži, za sebe kaže:
Zvijezde postoje samo na nebu
– Nikako nisam najstroži član, ali nisam ni najpopustljivija. Volim zborski zvuk i harmoniju, ali često su mi emocije važnije od hladnog savršenstva.
Kao mala i Sanja je pjevala u zboru maestra Dinka Fia i u školskim zborovima. Najveća je prednost zborskog muziciranja, kaže, u veselju pri kojem godine nisu važne.
– U mojoj je obitelji glazba imala važnu ulogu. Moj otac Mišo je skladatelj, tekstopisac, aranžer, pjevao je u vokalnom kvartetu Melos... Kroz našu kuću prolazili su svi velikani zabavne glazbe od Ive Robića, Ane Štefok, Jimmyja Stanića... Bili su dio mojeg odrastanja i davno sam shvatila da su to normalni i obični ljudi, a ne zvijezde i da su zvijezde daleko na nebu, a ne u mojoj dnevnoj sobi. Poštujem tu generaciju jer bez kvalitete i obrazovanja tada nisi mogao biti dio glazbenog posla – kaže Sanja. Poput nje, okružen glazbom, rastao je i novi član žirija Dražen Siriščević.
– Uvijek sam želio biti pjevač, to mi je i danas san. Nažalost, nisam baš dobar. U zboru u osnovnoj školi pjevao sam samo zato što mi je mama Nada Ruždjak bila operna pjevačica i povremeno je nastupala sa mnom pa su me profesori primali u zbor ne bih li nju nagovorio da nam se pridrži na priredbi. U pubertetu sam imao i svoju grupu u kojoj sam bio pjevač, ali... – priča Dražen i kroz smijeh dodaje: – Kasno sam mutirao. Moji prijatelji u osmom razredu prešli su u baritone i basove, a ja sam jedini dugo bio među sopranima. Tada me bilo sram, danas bih to volio!
Prema pozivu u emisiju je, otkriva, bio skeptičan, ali na audicijama je promijenio mišljenje.
– Oduševila me energija i radost koju sam osjetio među kandidatima i shvatio sam da sam bio potpuno u krivu. Imao sam i strah od toga kako ću se snaći u tom formatu jer ne volim ocjenjivati tuđi rad. Ipak, uz Sanju i Vladimira i njihovu potporu, ležernost i kompetenciju, ogromna trema je nestala.
